svaka je osoba odgovorna za svoje emocije i za svoja iskustva.
baš svaka, svaka, svaka. nitko drugi osim nas samih nije odgovoran za nas.


ako želiš ozdraviti
od ljutnje
paranoje
tjeskobe
reume
hašimota
raka
itd.
učini sljedeće što se kaže:
odi u prirodu, negdje izvan grada, u tišinu.
kad dođeš do ruba šume i čuješ ptičji pjev, sjedni na tlo,
osim ako je zemlja/trava mokra, onda čučni, obgrli koljena i nasloni glavu,
osluhni, svu pažnju usmjeri na osjetilo sluha, čuj
pjev ptica,
lepet krila,
zujanje pčela u daljini,
šum lišća,
vode,
osluhni najprije zvukove u blizini, potom sve dalje, i dalje, i dalje....
ustani.
nastavi hodati, polako, osjeti kako ti se koža zagrijava
osjeti sunce na cijelom tijelu,
na kosi,
prstima,
bedrima,
u očima... dok polako hodaš... žmiri. i osjeti da ti si jedno veliko sunce
koje isijava svjetlost i toplinu na sve strane svijeta u beskraj...
otvori oči... pogledaj uokolo, vidi oblike koji te okružuju
travke, gruba, suha trava koja pucketa pod tvojim koracima,
stabla, ogromne viseće grane, odraz sunca u rijeci, sjene drveća u jezeru,
zamijeti boje, zelena, razluči nijanse zelene,
nebo, oblaci... bijela ptica usred sivog močvarnog granja....
tvoja koža, koprive...
zaroni ruke u koprive, pomazi,
one će ti uzvratiti, na svoj način :D
hodaj dalje... hodaj, polako, dok ne misliš ni o čemu osim o onome
što činiš i onome što te okružuje...
čučni. otrgni prstima nekoliko mladih jako mladih listova stolisnika
i prožvači, osjeti okus, blaga gorčina, okus ljekovitih ulja... progutaj.
nastavi hodati, polako... misleći na ono što ti je fizički dostupno
ili ne misleći uopće
samo osjećaj sve što te okružuje i svoje tijelo
koraci,
zgrčene ruke? opusti ruke...
stisnuta ramena? opusti ramena...
osjeti svaki dio tijela jedan za drugim, i opusti...
kako opustiti? samo misli na taj dio, on će se sam opustiti...
hodaj... diši, duboko, duboko... polako...
hvala
hvala
hvala
hvala
hvala
hvala......
zahvali prirodi
zahvali svom tijelu
zahvali suncu
opraštam
sebi
svom tijelu
drugima koji su me povrijedili
svijetu koji je takav kakav je...
hodaj.......
kad vidiš izvor vode koja pada uz šum, siđi, priđi joj...
priđi što bliže... sjedni ili čučni, obgrli koljena... i samo slušaj.
šlušaj cijelim bićem vodu koja pada uz šum
slušaj njezin šum... ššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš.......
osjeti šum, cijelim tijelom, sada dok sjediš/čučiš, taj je šum najvažniji na svijetu
jedino šum postoji, šum, i tvoje tijelo....... osjeti kako se tijelo potpuno opušta, osjeti život u tijelu....
osjeti potencijal savršenog zdravlja u sebi, potencijal svog bića koje može sve što poželi...
ostani tako koliko možeš/želiš....
ponovi sve ovo svaki dan
nemoj žuriti
nađi vrijeme, ako je moguće......
ako nije moguće, onda barem otiđi do vode koja pada uz šum
i ostaj tamo koliko ti treba....

to je samo jedan od načina.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.